scru-fiër
Etimolodjeye
candjîLoukîz a : « croufier »
Prononçaedje
candjîSustantif
candjîscru-fiër omrin
- croufier.
- Cand nos-î alén´, po k’on nos vègne douviè l’uch, faléve po comincî k’ nos fianche pèter l’ania di scru-fiër conte li grande plake k’il èstéve sicrît d’ssus: 1772. — Émile Gilliard, Paskéyes d'avaur ci, p. 32.